
Položili ste ispit, dozvola stoji u novčaniku, a automobil mesecima miruje ispred zgrade. Ovakva priča poznata je skoro svakom instruktoru. Dobar deo novih vozača oseti nelagodu čim ostane bez instruktora pored sebe i bez dodatne kočnice ispod njegove noge. Strah od vožnje nije znak da ste loš vozač. To je prirodna reakcija na odgovornost koju do tada niste nosili sami.
Zašto se strah od vožnje javlja baš posle položenog ispita?
Tokom obuke uvek imate sigurnosnu mrežu. Instruktor vidi opasnost pre vas, može da zakoči i vodi vas kroz svaku raskrsnicu. Prvi put bez njega shvatite da sve odluke donosite sami, od izbora trake do procene da li stižete pre automobila koji dolazi. Mozak tu promenu doživljava kao pretnju. Kod nekih se nelagoda javi već posle prve samostalne vožnje, dok drugi postanu nesigurni tek nakon neprijatnog događaja, poput naglog kočenja ili trube iza leđa.
Koje situacije najviše plaše nove vozače u Beogradu?
Na vrhu liste obično se nađu kružni tok na Slaviji, prelazak preko Gazele u špicu i ulazak na autoput kod Mostarske petlje. Odmah iza njih dolazi parkiranje u starim delovima Zemuna ili na Dorćolu, gde mesta ima taman za jedan auto. Neki se plaše uskih ulica sa parkiranim vozilima sa obe strane, drugi tunela. Korisno je da sebi iskreno zapišete šta vas konkretno brine. Strah koji ima ime lakše je razložiti na male korake.
Odakle početi, prazni parkinzi i mirne ulice
Prve samostalne vožnje ne moraju da budu kroz centar grada. Nedeljom ujutru, dok Beograd još spava, ulice u blokovima Novog Beograda deluju skoro prazno. Veliki parkinzi ispred tržnih centara pre otvaranja nude prostor za vežbu polaska, kočenja i parkiranja, bez ikoga ko čeka iza vas. Krenite sa kratkim relacijama koje dobro poznajete, do pekare, pijace ili kuće roditelja. Svaka uspešna vožnja, makar trajala deset minuta, gradi samopouzdanje u vožnji bolje od duge rasprave sa samim sobom.
Kako planiranje rute smanjuje nervozu?
Velik deo straha dolazi od nepoznatog. Pre polaska pogledajte rutu na mapi, proverite gde skrećete i u kojoj traci treba da budete pre raskrsnice. Navigaciju podesite pre nego što upalite motor, glasovne komande uključite, a telefon stavite u držač. Kada znate da posle mosta skrećete desno, nećete u poslednjem trenutku seći tri trake. Prvih nedelja birajte termine van špica, recimo subotom pre podne ili radnim danom posle osam uveče.
Da li suvozač pomaže ili odmaže?
Pravi suvozač ume mnogo da olakša prve samostalne kilometre. Smiren roditelj ili prijatelj sa iskustvom primeti ono što vama promakne i podseti vas da dišete. Postoji i druga strana. Suvozač koji uzdiše, hvata se za ručku iznad vrata i komentariše svaki potez podiže tenziju do neizdrživog. Pre polaska dogovorite pravila, recimo da progovori samo kada vidi stvarnu opasnost. Ponekad je lakše voziti potpuno sam nego sa nervoznom osobom pored sebe.
Vožnja u špicu i preko beogradskih mostova
Gradska gužva zahteva drugačiji ritam od prazne ulice. U špicu se vozi sporije, sa više pažnje na bočne trake i vozače koji ubacuju bez žmigavca. Preko Gazele i Brankovog mosta izaberite traku na vreme i ostanite u njoj. U koloni držite razmak dovoljan da vidite zadnje točkove automobila ispred. To ostavlja prostor za manevar ako neko naglo zakoči. Truba iza vas ne znači da ste pogrešili, mnogi beogradski vozači trube iz navike.
Parkiranje koje plaši gotovo svakog početnika
Bočno parkiranje u nizu, dok ljudi čekaju da se sklonite, ume da natera znoj na čelo. Vežbajte ga prvo između dve kartonske kutije na praznom parkingu, pa tek onda između stvarnih vozila. Kamera za vožnju unazad i senzori olakšavaju posao, mada ne treba slepo verovati ekranu. Ako neko čeka iza vas, ne žurite i uradite manevar u svom tempu. Niko vas neće pamtiti po tome što ste parkirali iz trećeg pokušaja.
Šta su kondicioni časovi i kome su namenjeni?
Kondicioni časovi su vožnje sa instruktorom posle dobijene dozvole, namenjene vozačima koji žele da povrate sigurnost. Za razliku od obuke za ispit, ovde vi birate šta se vežba. Neko traži samo autoput, drugi parkiranje u Zemunu, treći noćnu vožnju kroz grad. Dodatne pedale kod instruktora daju osećaj zaštite, pa se lakše odvažite na situacije koje sami izbegavate. Mnogi vozači posle nekoliko ovakvih časova shvate da im nije falilo znanje, već potvrda da umeju.
Kako se navići na vožnju noću i po kiši?
Mrak menja percepciju udaljenosti i brzine, a odsjaj farova sa suprotne strane zamara oči. Prve noćne vožnje odradite na poznatim ulicama, sa čistim vetrobranom i ispravno podešenim svetlima. Na mokrom asfaltu zaustavni put se produžava, pa razmak između vozila treba povećati. Prvi pljusak posle sušnog perioda posebno je klizav, jer se prašina i ulje sa kolovoza pomešaju sa vodom. Sporija vožnja tada nije kukavičluk, nego zdrav razum.
Kada strah od vožnje traje predugo?
Kod većine ljudi nelagoda polako nestaje sa svakim novim kilometrom. Ponekad je strah jači, pa se javi lupanje srca, znojenje ili potpuna blokada pri samoj pomisli na volan. Tada može pomoći razgovor sa psihologom, naročito ako je problem počeo posle saobraćajne nezgode u kojoj ste učestvovali ili kojoj ste prisustvovali. Ne odlažite rešavanje godinama. Što duže auto stoji, prepreka u glavi raste.
Prve godine za volanom svaki vozač nauči više nego tokom cele obuke. Nesigurnost je deo tog puta i ne treba je skrivati od porodice. Krenite od kratkih ruta, širite krug postepeno, a teže deonice uvežbajte uz nekoga ko vam uliva mir.